Ono što je panel najjasnije pokazao — nije sadržaj mitova. To je to da svi oni žive u prostoru gdje nema prilike za pravi razgovor. Gdje je hipnoza vidljiva samo kroz filmske slike, gdje je jedini kontakt s hipnozom zabavni nastup na televiziji, gdje nikad nitko nije objasnio što se zapravo događa u sesiji.
I dok im se pruži pravi prostor za pitanje — mnogi odmah žele saznati više. Nije to nevjerovanje u hipnozu. To je bio nedostatak informacije. I jednom kad ta informacija dođe — u pravom tonu, bez osjećaja da moraju vjerovati — zid pada gotovo sam.
Zato smo organizirali panel. I zato ga nastavimo. Jer razgovor o hipnozi — otvoren, iskren, bez pretjeranog uvjeravanja — vrijedi više od tisuće reklama.