Krajem šezdesetih godina odbojkaši Japana su napravili revoluciju u dotadašnjem načinu igre odbojke, te dali na razmišljanje psiholozima o teoriji obrade informacija u sportu, to jest sposobnosti sportaša da u svojoj glavi (umu) obrađuje 4 – 5 informacija, odjednom.
U jednoj od utakmica protiv favorita, japanski su napadači slali (pucali)loptu prema protivničkoj mreži iz raznih pozicija. Pritom su napadači uvijek mijenjali položaj napada i servisi su bili različite visine i brzine. Rezultat je bio porazan za suprotnu ekipu, jer su njihovi obrambeni igrači skakali u pogrešnom trenutku reagirajući na krive napadače te se sudarali sa vlastitim igračima. Sa točke obrade informacija njihovog uma oni su bili preplavljeni velikom količinom informacija na koje do tada nisu bili navikli. Do tada se od blokera očekivalo da prati jednog ili dva udarača istovremeno ali sada ih je bilo četiri ili pet odjednom i nije se znalo koji je pravi.
Kasnije kad su bili u mogućnosti proučavati taj multi napad, ti obrambeni igrači su naučili kako ignoriraju i prepoznaju lažne pokrete te da se koncentriraju na važne elemente napada.
Možemo zaključiti po gore napisanom da svijest (um) reagira po sistemu podražaj – reakcija i između njih se pojavljuje veliki broj mentalnih operacija.
Iz ovog proizlazi da obrada informacija u umu, uključuje i pohranu informacija u pamćenje, njihovo pronalaženje u umu , te vršenje pokreta kao reakcija na tu informaciju.
Osoba (sportaš) pohrani u svoj um (nauči) informaciju mora biti u stanju istu opet pronaći u umu i rektivirati je. Da bi u trenutku potrebe došao do te informacije osoba (sportaš) koristi dosjećanje (prisjećanje) u donošenju odluke o predstojećim reakcijama.
Pročitati tenisača koji servira uvijek «istim»servisom (brzina, mjesto, pokret, fleš) i tenisača koji mijenja tempo servisa, su dva sasvim različita zadatka. Za sportaša koji očekuje servis «čitanje» informacija iz ponašanja protivnika predstavlja težinu ili složenost, te ih isti treba proučiti. Istovremeno mora naučiti kako reducirati (odbaciti) nepotrebne informacije. U suprotnom kad je isti u poziciji da servira treba naučiti da svaka od njegovih reakcija bude jednako uvjerljiva, kao da je stvarna. To jest treba svoje reakcije skrivati, a «ne dojavljivati» svoje namjere.
Kakva je korist ako možete izvesti četiri načina servisa ako se na neki način otkrijete protivniku. Tenisač koji može izvesti osam različitih udaraca prenosi više informacija nego onaj koji može izvesti samo četiri. Razlika između osam i četiri udarca ako svi imaju jednaku vjerojatnost, je jedan bit (mjera za informaciju) informacije, što je za protivnika jako puno.
U dinamičkoj igri tenisa kritička i odlučujuća razlika između uspjeha i neuspjeha leži u kašnjenju i reagiranju ili u zakašnjeloj reakciji. Zakašnjela reakcija je doslovno nedostatak informacije ( čitanje iz reakcije protivnika).
Postoji nekoliko razloga zašto tenisač (iskusan) gubi fokus koncentracije (pažnje).
Razlozi uključuju slijedeće :
- previše vanjskog stresa
- previše i premalo samopouzdanja, prije ili poslije meča
- slaba tjelesna pripremljenost
- fiziološki učinak (pad šećera u krvi)
Osim toga važnost toga da se odbace ili ignoriraju nevažne informacije (publika, vrem.uvjeti, umor itd.)) i usmjeri pažnja na važne od velike je važnosti.
Sposobnost usmjeravanja na odgovarajući podražaj ključem je u mnogim sportskim situacijama. Neki sportaši to rade bolje od drugih i to je jedna od razlika između dobrog i izvanrednog sportaša. Proces važne pažnje kod izvanrednog sportaša je vrlo efikasan.
Kad tenisač stane na liniju za servis, na dopušta nikomu i ničemu da ga ometa i da okupira njegovu pažnju osim zadatka koji treba izvršiti.
To se zove «KONCENTRACIJA»
Međutim, neki sportaši nikad se ne nauče nositi s odvraćanjem pažnje. Svaka ih sitnica ometa ili se koncentriraju na pogrešne stvari. Treba znati da se ta vještina može naučiti.
Čovjek ima sposobnost usmjeriti pažnju na više od jedne okolnosti istovremeno. Kad količina pažnje ne zadovoljava zahtjevu postavljenih zadataka, onda ta šteta ide na uštrb rezultata.
Npr. u kritičnim trenutcima visoko disciplinirani tenisač može izvući korist čak i kod protivnika koji je jako dobar. U izjednačenoj igri profi tenisa moguće je da dvojba linijskog suca značajno omete oba igrača. Igrač koji je u stanju odbaciti misli o nepovoljnoj odluci (bijes, ljutnja) i usredotočiti se na igru, mogao bi imati odlučujuću prednost.
To je zato jer igra bez propusta i uzrujavanja zbog loše odluke i na taj način nije opteretio um dodatnim nepovoljnim informacijama. Suprotno, ukoliko se optereti tim dodatnim informacijama ide na štetu rezultata.
Sposobnost sportaša da se usmjeri na odgovarajući događaj se zove fokusiranje pažnje. To je sposobnost da se npr. isključi utjecaj publike dok izvodi servis. Fokus koncentracije povezan je sa psihičko-emotivnim reagiranjem. To vodi zaključku da porastom uzbuđenja, nestrpljivosti, prevelike sigurnosti, podcjenjivčkog stava, ljutnje, bijesa, nesigurnosti, anksioznosti (očekivanja) fokus koncentracije pada.
To bi značilo da sportaš svakoj sportskoj situaciji treba prilaziti s pozicije pozitivnog stava i vjerovati u izvedbu.
Ukoliko i nisu izgrađeni kao takve ličnosti, postoje alati za takvu nadogradnju…
