Postoji mit o prisutnosti koji kaže da je ona stanje koje nalaziš u tišini, u prirodi, u meditaciji od 45 minuta jutarnje meditacije.

Za neke ljude to je istina. Za većinu — prisutnost mora biti prenosivija od toga. Mora funkcionirati između dva sastanka, u automobilu, u čekaonici, u minuti između jedne i druge buke.

Pomna samohipnoza to gradi.

Što je pomna samohipnoza — i što nije

Nije meditacija. Nije relaksacija. Nije terapija.

To je svjesna, namjerna upotreba hipnotičkih principa prema samom sebi — s ciljem ulaska u stanje fokusa, mira ili unutarnje jasnoće u kratkom vremenu i bez posebnih uvjeta.

Hipnotički trans sam po sebi nije cilj. Cilj je stanje koje postaje dostupno — i koje se može koristiti kada je najpotrebnije.

Zašto terapeuti i coachevi to trebaju posebno

Regresoterapeut koji ulazi u sesiju s vlastitom napetošću prenosi je prostoru. Klijent to osjeti — i bez da mu itko išta kaže.

Coach koji je umoran i rastresem ne može biti prisutan na razini koja razlikuje dobar razgovor od pravog rada.

Govornik koji je anksiozan pred publiku komunicira tu anksioznost kroz glas, ritam i tijelo — čak i ako je sadržaj savršen.

Prisutnost nije stanje koje imaš ili nemaš. To je vještina koja se gradi — i kojom se upravlja.

Jedno sidro. Trideset sekundi.

Jedna od tehnika pomne samohipnoze je instalacija “sidra” — specifičnog fizičkog gesta ili unutarnjeg signala koji aktivira željeno stanje.

Kada je sidro jednom izgrađeno — može se aktivirati u 30 sekundi. U liftu. Pred ulazom u sobu. Između dva klijenta.

Ne zamjenjuje odmor. Ne zamjenjuje superviziju. Ali popunjava onu prazninu između uzburkane svakodnevice i stanja u kojemu si sposoban biti doista prisutan.

Vraćanje sebi ne mora trajati sat. Ponekad je dovoljno jedno svjesno disanje i jedna namjerna gesta.